Planiranje odgojno obrazovnog rada za učenike s razvojnim teškoćama u redovitoj nastavi često je vrlo izazovno i složeno. Učenici s razvojnim teškoćama se razlikuju od drugih učenika po svojim obrazovnim potrebama i mogućnostima učenja.

Potrebe nekih učenika s razvojnim teškoćama i pomoć koja je potrebna kako bi se te potrebe zadovoljile ponekad izlaze iz okvira propisanog sustava školovanja. Radi krajnje djelotvornosti i postizanja najboljih rezultata učenika, tijekom svih djelovanja poželjan je suradnički pristup da bi se učenicima pružila podrška.

Razvojne teškoće učenika na različite načine utječu na njegovo funkcioniranje u odgojno obrazovnom procesu te na uspješnost u savladavanju odgojno obrazovnih sadržaja.

Najčešće su to:

POTEŠKOĆE U  KOMUNIKACIJI- bitno je napraviti procjenu razumijevanja komunikacije i intervenciju. U većini slučajeva potrebna je pomoć stručnjaka npr. logopeda  i opservacija u svakodnevnim razrednim situacijama. Procjena služi kao osnova za utvrđivanje ciljeva, zadataka i strategija pomoću kojih se razvijaju receptivni govor i vještine izražavanja. Obrazovanje mora naglašavati obraćanje pažnje, razumijevanje i u potrebu govora pri djelovanju i u socijalnoj interakciji. Glavni ciljevi komunikacije su funkcionalna upotreba govora i učinkovito komuniciranje u različitim situacijama.

POTEŠKOĆE U SOCIJALIZACIJI- učenici s teškoćama u socijalizaciji poput učenika s poremećajima iz spektra autizma, socijalne vještine ne usvajaju na uobičajen način tj. zapažanjem i sudjelovanjem. Zato je vrlo važno davati jasne upute i pružati im pomoć u svakodnevnim situacijama, konkretnim savjetima u određenim situacijama. Korisno je koristiti slikovne priče kako bi se učeniku približile socijalne situacije kojemu želimo pojasniti.

NEOBIČNO PONAŠANJE- poneka ekscentrična i neobična ponašanja učenika mogu biti uzrokovana ostalim čimbenicima kao što su hipersenzitivnost ili hiposenzitivnost na senzorne podražaje, teškoće u razumijevanju socijalnih situacija, teškoće vezane za promjenu rutine i anksioznost. Zato je bitno u obrazovni plan uključiti strategije: širenja interesa učenika, razvijanje vještina, razumijevanje reakcija učenika na senzorni podražaj te pripremanje učenika na planirane promjene.  Treba se uzeti u obzir problematično ponašanje i otkriti uzrok takvog ponašanja, na primjer stjecanje pažnje ili pokušaj da se nešto izbjegne. Potrebno je stvoriti okruženje koje će smanjiti negativna ponašanja i pomoći učeniku da nauči nova, primjerenija ponašanja.

POTEŠKOĆE UČENJA- razvoj kognitivnih sposobnosti učenika s razvojnim teškoćama obično je nejednolik. Zbog toga planiranje programa obrazovanja učenika mora se temeljiti na jedinstvenoj kombinaciji jakih strana i potreba pojedinca.  Najčešće poteškoće vezane za učenje učenika s razvojnim teškoćama su vezane uz pažnju, razvoj govora, problemima u formiranju pojmova i teškoće u zapamćivanju složenih informacija. Najdjelotvornije je koristiti vizualni materijal kako bi se ove teškoće smanjile.

NEOBIČNI OBLICI PAŽNJE- teškoće s obraćanjem pažnje stvaraju velike poteškoće u razvijanju djelotvornog ponašanja i govoru učenika s razvojnim teškoćama. Na primjer, učenici mogu reagirati na sasvim beznačajne socijalne znakove koji su zaokupili njihovu pažnju ili mogu pratiti ograničene dijelove razgovora, bez razumijevanja koncepta cijelog razgovora. Oni ne mogu pratiti višestruke znakove u razgovoru i govoru pa im tako promiču važni detalji poruke.  Stoga je bitno informacije koje dajemo i obrazovne aktivnosti koje za njih planiramo predočiti u vrlo razumljivom obliku, obliku koji zaokuplja njihovu pažnju i daje samo najvažnije informacije. U ovome nam mogu pomoći roditelji kako bi se pronašao način zaokupljanja pažnje i koncentriranja na ono što je bitno za naučiti.

NEOBIČNE REAKCIJE NA SENZORNI PODRAŽAJ- važnu ulogu u razumijevanju ponašanja učenika s razvojnim teškoćama i planiranju njihovih programa rada ima znanje o različitim doživljajima senzornih podražaja učenika i njihova integriranja. Bitno je uz suradnju roditelja napraviti procjenu senzorne reakcije (kako učenik reagira na određene podražaje) i naučiti kako reagirati kada je učenik hiporeaktivan ili hiperreaktivan.

U svrhu što djelotvornijeg i uspješnijeg školovanja potrebno je za svakog učenika s razvojnim teškoćama izraditi Individualni odgojno obrazovni plan ( IOOP). Cilj napisanog IOOP-a je usmjeravanje djelovanja učitelja i pružanje informacija o oblicima promjena, prilagodbama, strategijama i pomoći koja će se primijeniti u funkciji podupiranja učenika. Program je podložan promjenama i fleksibilan je. Fleksibilnost je nužna zbog promjena u ponašanju učenika i promjenama u svezi s njegovim potrebama.

Vrlo važnu ulogu u programu rada za učenike s razvojnim teškoćama imaju pomoćnici u nastavi koji obavljaju raznolike funkcije od osobne skrbi o učeniku do pružanja pomoći u svezi programa. Pomoćnici su često uključeni u oblikovanje primjerenih oblika ponašanja, razvijanje životnih navika koje se tiču postizanja samostalnosti, omogućavanje interakcija s drugim ljudima i poticanje komunikacije.

Izvori:

1. Poučavanje učenika s autizmom, školski priručnik: Agencija za odgoj i obrazovanje, 2008.
2. Smjernice za proces izrade Individualnog obrazovnog plana, priručnik: Agencija za odgoj i obrazovanje, 2017.

Možda Vas interesira i:

Grupne konzultacije

Grupne konzultacije se prema potrebi mogu organizirati tijekom cijele školske godine na inicijativu pomoćnika u nastavi…