Važnost obitelji, kao temeljnog stupa društva, u razvoju djeteta odavno je poznata stručnjacima različitih profila i ta je tema u žarištu interesa znanstvenika, medija, crkve i ostalih dionika društva. Obitelj kao dinamičan socijalni sustav izgrađuje jedinstvenu ravnotežu svojih članova i odnosa među njima i upravo o tome ovisi način kako će obitelj reagirati u stresogenim uvjetima, uključujući i kroničnu bolest ili invaliditet člana obitelji. Prema obiteljskoj teoriji sustava članovi obitelji su neovisni, a na obitelj se gleda kao na dinamičan razvojni sustav. Obiteljska kohezivnost uključuje emocionalnu povezanost i osjećaj bliskosti među članovima obitelji. Ona je usko povezana sa zdravom i poticajnom obiteljskom klimom koja pak ovisi o doživljaju vlastite vrijednosti njezinih članova. Zajedništvo, podrška i emocionalna toplina ključni su čimbenici za održavanje obiteljske kohezivnosti, koja se njeguje provođenjem zajedničkih aktivnosti roditelja i djece.

Podizanje djeteta s teškoćama u razvoju donosi novu dimenziju izazova za roditelje i roditeljstvo u cjelini. Tako roditelji, ali i drugi članovi obitelji, zbog skrbi za dijete s teškoćama često odustaju od planiranih aktivnosti, primjerice, hobija kako bi zadovoljili potrebe djeteta. Kako će roditelji prihvatiti novu ulogu, kako će se sučeliti s pojačanom potrebnom za skrbi, koliko će biti zadovoljni podrškom koju primaju od uže i šire okoline, pitanja su koja daju odgovor i na to kakvi će biti djetetovi uvjeti za postizanje maksimuma u psihofizičkom razvoju.

Većina roditelja još u fazi maštanja o djetetu očekuju dijete stanovitih karakteristika. Roditelji ponekad promatraju dijete kao mogućnost ostvarivanja svojih neostvarenih ambicija te su fokusirani još prije začeća na imaginarnu sliku željenog djeteta. Rođenjem djeteta s teškoćama u razvoju roditelji se suočavaju s osjećajem gubitka, jer se njihova potencijalna zamišljena budućnost ne podudara sa trenutnom situacijom u kojoj su se našli i tada najčešće prolaze kroz proces žalovanja.

Poznati model žalovanja psihijatrice Elisabeth Kübler-Ross koji je 1969. godine opisala u knjizi „On Death and Dying“ govori o pet faza procesa žalovanja: poricanje, ljutnja, pregovaranje, depresija i prihvaćanje.

Mnogi ljudi ne prolaze kroz te faze točnim tim redoslijedom kako su navedene i ne proživljaju svaku fazu istim intenzitetom i to je u redu. Ključ za razumijevanje ovih faza jest da ne osjećate da morate proći kroz svaku fazu tim redom. Umjesto toga, one vam više pomažu kao vodiči u procesu žalovanja - to pomaže da razumijete i stavite u kontekst gdje se trenutno nalazite.

Obitelji su različite i različito reagiraju na pojedine situacije. Dijagnoza vezana uz teškoće u razvoju djeteta izaziva mnoštvo emocionalnih odgovora kod roditelja i tada se cijela obitelj trudi prilagoditi novonastaloj situaciji. Neke obitelji smatrati će to velikom nepravdom, ali će se također i usmjeriti na pozitivnosti koje je dijete s teškoćama u razvoju unijelo u njihovu obitelj i tako ojačati obiteljsku koheziju. Uključivanje roditelja u različite aktivnosti s djecom pridonosi osjećaju njihove uspješnosti te smanjuju osjećaj bespomoćnosti.


Savjeti za roditelje:

  • Budite dobar model svojoj djeci. Razgovarajte s djecom o vašim vlastitim vrijednostima, pokažite neovisnost u mišljenju i samostalnost u akciji, pričajte o svojim uspjesima, ali i poteškoćama. Pokažite djeci ustrajnost u rješavanju problema, ali i promjenu ciljeva i načina ponašanja, ako su neki problemi preteški pokažite dobar primjer rješavanja stresova (opuštanjem, humorom...)
  • Budite dobar slušatelj, pokažite da slušate sa zanimanjem i ne prekidajte svoje dijete kako bi prijevremeno dali odgovor.
  • Stvarajte kod djeteta pozitivnu sliku o njemu samome, pokažite vlastitim primjerom da poštujete različitost ljudi i pružite djetetu mogućnost igre s djecom koja su drukčija od njega, njegujte toleranciju i u vlastitoj obitelji, što ne znači da treba tolerirati neprihvatljivo ponašanje nego treba postupati sa svima s poštovanjem i tražiti da se s drugima postupa s poštovanjem.
  • Zapamtite da djeca ne postižu samopoštovanje odjednom, ono se gradi godinama tako da s njima postupate s poštovanjem, pitate ih za mišljenje i dajete realne povratne informacije.
  • Pohvalite napredak svog djeteta, ali to ne znači da za svaki rad trebate reći „To je odlično!“. Trebate biti realni, jer će djeca inače misliti da hvalite slab uradak zato što oni i ne mogu bolje. Ali možete reći: „Tu si se trudio, kako to tebi izgleda?“, ako dijete ima zamjerke na svoj rad pitajte ga što misli, što bi on mogao i na koji način poboljšati.
  • Usredotočite se na dobro ponašanje svoga djeteta i hvalite uspjehe, radije se usredotočite na pozitivno, nego na negativno. Roditelji su često skloni djeci ukazivati samo na pogreške. Govorite uvijek prvo o pozitivnim stranama onoga što je dijete napravilo. Nemojte kritizirati dijete nego govorite o onome što treba ispraviti u ponašanju.
  • Pokažite iskreno zanimanje za školske aktivnosti svog djeteta, pogledajte što je radio taj dan u školi, pohvalite ga za trud i pomozite ako treba oko učenja i zadaće. Važno je zapamtiti da vaša djeca ne uživaju nužno u istim stvarima kao i vi, možda ste vi voljeli fiziku, a vaš sin je dobar košarkaš i pravi prijatelj drugima.
  • Pomozite djetetu da postavi realistične ciljeve kako u školi tako i u životu, nemojte težiti savršenstvu. Također postavljajte bliske ciljeve (na tjednoj ili mjesečnoj bazi) kako dijete ne bi izgubilo zanimanje, radije nego da tražite određenu ocjenu na kraju školske godine.
  • Pohvalite napor koji je dijete uložilo i izbjegavajte pritisak, svi imamo loše dane i ne postižemo uvijek najbolje što možemo.
  • Što češće i jasnije pokazujte ljubav svome djetetu, nije dobro da pretpostavljamo da dijete zna da je voljeno, ljubazna riječ, smiješak, zagrljaj mogu biti najveći poticaji djetetu da istraje i pokaže da može.
  • Za razvoj djeteta izuzetno je važno da ima prijatelje, osobito „najboljeg“ prijatelja s kojim može biti prisno i dijeliti radost i probleme. Roditelji ne mogu natjerati povučenu i stidljivu djecu da se druže s drugom djecom, ali mogu dati svoj primjer i pokazati kako su njima važni njihovi prijatelji i mogu hrabriti djecu da pozovu prijatelje kući i pri tome im pomoći u organiziranju druženja. Pokažite djeci da ozbiljno shvaćate njihove prijatelje te da vam je do njih stalo, ako i niste zadovoljni izborom nemojte kritizirati dijete i njegove prijatelje. Dobro je da upoznate roditelje djetetovih prijatelja i budete u kontaktu s njima.
  • Razvijajte rutinu i budite predvidljivi i dosljedni, što je posebno važno kod djece s teškoćama u razvoju radi osjećaja sigurnosti.



Izvor:

  • Babić, M. M. (2012): Obiteljska kohezivnost u obiteljima djece s teškoćama u razvoju, Nova prisutnost 10 (2012) 2, 207-224
  • Živković, Ž.(2005): Susreti s roditeljima I. Priručnik za održavanje roditeljskih sastanaka. „Tempo“ d.o.o. Đakovo
  • Živković, Ž.(2005): Susreti s roditeljima II. Priručnik za održavanje roditeljskih sastanaka. „Tempo“ d.o.o. Đakovo


Preporučena literatura:

- Krampač-Grljušić, Aleksandra; Marinić, Ivana: Posebno dijete
- Steve Biddulph i Shaaron Biddulph: Nove tajne sretne djece
- Autor Stanley I. Greenspan: Zahtjevna djeca, Dijete s posebnim potrebama, Razvoj zdravog uma, Sigurno dijete, Vještine igrališta, Sjajni klinci
- Apel, K. i Masterson, J. J.: Jezik i govor od rođenja do šeste godine: od glasanja i prvih riječi do početne pismenosti - potpuni vodič za roditelje i odgajatelje 
- Bennett, S. i Bennett, R.: 365 dana bez televizije: igre za svaki dan u godini  
- Bergmann, W.: Umijeće roditeljske ljubavi   
- Beyer, R. i Winchester, K.:Rastajemo se : kako to objasniti djeci?  
- Biddulph, S.:Tajna sretne djece  
- Biel, L. i Peske N.: Senzorna integracija iz dana u dan: obiteljski priručnik za pomoć djeci s teškoćama senzorne integracije  
- Bilić, V. i Zloković, J.: Fenomen maltretiranja djece: prepoznavanje i oblici pomoći obitelji i školi   
- Bonnet, C.: Gesta ljubavi

Pretraživanje

Tko je Online

Imamo 2 gostiju i nema članova online

Partneri projekta

Projekt vodi Grad Osijek s partnerima:

  • 18 osnovnih škola s područja Grada Osijeka i jedna posebna odgojno–obrazovna ustanova
  • Partneri projekta >>

 

Provedbena tijela

  • Razina 1 - Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Donje Svetice 38, 10000 Zagreb, www.mzos.hr, esf@mzos.hr
  • Razina 2 - Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, Garićgradska ulica 18, 10 000 Zagreb, DEFCOdefco@asoo.hr

Kontakt

A: F. Kuhača 9, 31000 Osijek

T: +385 31 229 229

E: info@osigurajmoimjednakost.com

W: osigurajmoimjednakost.com

Idi na vrh