Pojam inkluzivnog obrazovanja jest obrazovni koncept koji proizlazi iz općeg stava o potrebi uključivanja sve djece u redovne škole uzimajući u obzir njihove obrazovne potrebe s posebnim usmjeravanjem na ranjive skupine u smislu marginalizacije i isključivanja.

Na UNESCO-voj Svjetskoj konferenciji o posebnim obrazovnim potrebama održanoj 1994.godine Salamanci usvojena je Izjava i Okvir za akciju kojima se promovira pravo svakog djeteta da, bez obzira na njegovo fizičko, intelektualno, emocionalno, socijalno, jezično ili drugo stanje, bude uključeno u obrazovni sustav, odnosno u redovne škole i razrede. Redovne škole sa ovakvom inkluzivnom orijentacijom su najefikasniji načini suzbijanja diskriminacijskih stavova, kreiranja otvorenih zajednica, izgradnje inkluzivnog društva i ostvarivanja obrazovanja za sve; štoviše, one osiguravaju efikasnije obrazovanje za većinu djece i unaprijeđuju efikasnost i isplativost cjelokupnog obrazovnog sustava.

Principi inkluzivnog obrazovanja prihvaćeni su i na Svjetskom edukacijskom forumu u Dakar-u 2000. godine, a ideju inkluzivnog obrazovanja podržava i UN (Deklaracija o pravima osoba s teškoćama u razvoju 1975., UN Konvencija o pravima osoba s invaliditetom 2006. i brojni drugi dokumenti UN-a i UNESCO-a) standardnim pravilima o izjednačavanju mogućnosti za osobe s posebnim potrebama proklamirajući da su participacija i jednakost za sve ljudske različitosti prirodne, doprinose bogatstvu svakog društva i moraju se odražavati i u školama.

U Hrvatskoj je takvo školovanje ozakonjeno 1980. godine Zakonom o odgoju i osnovnom obrazovanju. Ozakonjenjem ideje o zajedničkom školovanju djece s teškoćama u razvoju i djece bez takvih teškoća, nastoji se što je moguće veći broj djece s teškoćama u razvoju školovati u redovnim školama, ali ne pod svaku cijenu, već samo kada se može objektivno pretpostaviti da je takav oblik školovanja povoljnija mogućnost za određeno dijete i da će se zahvaljujući tome ono uspješnije razvijati u različitim područjima razvoja (posebno kognitivnom, socijalnom i emocionalnom), uspješnije napredovati tijekom školovanja i postizati veću akademsku uspješnost te, posebno, uspješnije se socijalizirati.

Inkluzija je suvremena filozofija u pristupu osobama s teškoćama, a znači biti uključen, obuhvaćen, pripadati, biti s drugima. Inkluzija je proces, a ne mjesto. Uspješna inkluzija podrazumijeva da su sva djeca aktivno uključena, imaju pristup mjestima za igru i rad, i imaju opcije koje mogu osobno birati. Jedna osoba ne može biti odgovorna za funkcioniranje inkluzije; ona zahtijeva grupni napor. Proces inkluzije mora biti prilagođen kako bi se izašlo u susret potrebama svakog dijeteta kao i zahtijevima školskog kurikuluma.

Uključivanjem djece s teškoćama u razvoju u redovne škole postiže se:

• socijalizacija;
• integracija;
• odrastanje djece u prirodnoj okolini;
• prihvaćanje različitosti;
• razvoj tolerancije;
• hrabrost u traženju i primanju pomoći od drugih;
• razvoj kompletne ličnosti;
• jačanje osobnosti djece s teškoćama u razvoju;
• jačanje odnosa JA MOGU...

Djeca s teškoćama u razvoju u redovnoj školi