Smatra se da su poremećaji iz autističnog spektra, kako se danas nazivaju, ili kratko autizam, najčešći razvojni poremećaji koji se pojavljuju u prvim godinama života i traju cijeli život.

Različiti izvori navode i neznatne razlike u učestalosti pojavnosti autizma u populaciji novorođene djece. Zabrinjavajući su podaci koji govore o stopi pojavnosti autizma od 1 na 150 novorođene djece, te podatak da se svakih 21 minutu u svijetu rodi dijete kojemu će biti dijagnosticiran neki od poremećaja iz autističnog spektra. Međunarodna klasifikacija bolesti (MKB 10) pod šifrom F.84 opisuje Pervazivni razvojni poremećaj u koji su uključeni: autizam u djetinjstvu, atipični autizam, Rettov sindrom, Aspergerov sindrom, hiperaktivni poremećaj s mentalnom retardacijom, dezintegrativni poremećaj u djetinjstvu te drugi nespecifični razvojni poremećaji.

Američki psihijatar Leo Kanner prvi je opisao ovaj poremećaj 1943. godine i nazvao ga autizam.

Autizam ima osnovna odstupanja u područjima komunikacije, socijalizacije, te specifičnih motoričkih obrazaca ponašanja, interesa i navika.

Komunikacija
Razvoj jezika i govora zaostaje, a oko 50% djece s autizmom ne ravije verbalnu komunikaciju. Ona djeca koja i razviju često imaju specifične obrasce govora (govore o sebi u 2. ili 3. licu), u govoru često koriste riječi koje samo njima imaju neko značenje, često mehanički, stereotipno ponavljaju pojedine riječi i rečenice, izostaje spontana igra, ne iniciraju kontakt ili razgovor osim kad to za cilj ima zadovoljenje neke njihove potrebe.

Socijalizacija
Prisutne su teškoće u neverbalnoj komunikaciji, razvoju odnosa s vršnjacima, izostaje obostranost u socijalnoj i emocionalnoj razmjeni odnosa i interesa, a izostaje kvaliteta kontakta očima i primjerena facijalna ekspresija.

Interesi, navike i motorički obrasci ponašanja
Zaokupljenost predmetima ili njihovim dijelovima, stereotipnim interesima te repetitivnim motoričkim pokretima (njihanje tijela, rukama, okretanje oko svoje osi...) te je prisutna jaka sklonost rutini.

Odstupanja na pojedinim područjima mogu biti različita, od najblažih do najtežih ili potpune odsutnosti pojedinih vještina što ukazuje na izuzetno širok spektar stupnjeva oštećenja i utječe na primjenu potpuno različitih pristupa u životu, radu, učenju i rehabilitaciji djece s autizmom.

Specifičan uzrok autizma do danas nije poznat. Smatra se da je uzrok multikauzalan, odnosno, da više različitih čimbenika utječe na njegovu pojavu: biokemijski, metabolički, genetski, psihodinamski i drugi čimbenici.

Rani znakovi autizma

Nije uobičajeno dijagnosticirati autizam prije 3. godine živat, budući da su rani simptomi samo pokazatelji mogućih razvojnih teškoća i da se klinička slika razvija sazrijevanjem središnjeg živčanog sustava.

Neki rani znakovi su specifični za autizam i srodne razvojne poremećaje, a drugi se samo češće javljaju kod određenog broja djece s autizmom. Neki od ranih znakova:

• Dijete ne reagira na glas majke / bliske osobe i ne uspostavlja direktan pogled u oči s majkom / bliskom osobom.
• U dobi od 6. mjeseci dijete se ne smiješi majci / bliskoj osobi koja ga redovito njeguje.
• Ne voli se maziti i sjediti u krilu majke / bliske osobe.
• Izostaje gugutanje do 9. mjeseca i korištenje bilo koje jednostavne geste u dobi od 12. mjeseci: pokazivanje željenog ili zanimljivog objekta, gesta pa-pa na odlasku.
• U 16. mjesecu života dijete još ne izgovara niti jednu izoliranu riječ ili samo stereotipno ponavlja riječ koju čuje.
• Nezna koristiti jednostavne igračke, samo ih ispituje, reda ili vrti.
• Igra se samo sam, ne želi prisustvo bliske osobe u igri.
• S dvije godine ne slaže fraze od 2 riječi. Ne govori ili govori repetitivno ili koristi neobične izraze.
• Ne obraća pažnju na odlazak majke / bliske osobe iz prostorije ni s navršene 2 godine.
• Ne dijeli interes za objekt ili akciju s bliskom osobom.

Autizam nije bolest, to je stanje koje traje cijeli život, ali bez obzira na to, djeca s autizmom mogu učiti i napredovati! Od neizmjerne je važnosti što ranije prepoznati rane znakove, uputiti roditelje liječniku na kontinuirano praćenje djetetovog stanja te pravovremeno uključiti dijete u primjereni tretman.

Neke od mnogih terapija koje se spominju u literaturi, a kod kojih dokazano dolazi do napretka i poboljšanja funkcioniranja djece s autizmom su:

• ABA (Applied Behaviour Analisys)
• TEACCH (visoko strukturirana organizacija rada uz individualne planove)
• PECS (usvajanje i poticanje na komunikaciju putem razmjene vizualnih kartica)

Korisne adrese:

Udruga obitelji djece s autizmom „Dar“, Vukovarska 216, Osijek, e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
http://suzah.eu/index.php/clanice/uazdar-osijek

COO „Ivan Štark“
Udruga defektologa Osijek
Drinska 12 b, Osijek
Tel. 031/274-811

Centar za predškolski odgoj
Vijenac Ivana Meštrovića 7, Tel. 031/204-701

KBC Osijek
J. Hutlera 4, Osijek
Tel. 031/512-373

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Zagreb
Centar za rehabilitaciju (savjetovalište)
Znanstveno-učilišni kampus
Borongajska cesta 83f, Zagreb
Tel. 01/245-7560
http://www.centar.erf.unizg.hr/index.php/hr/

Centar za autizam, Dvorničićeva 6, Zagreb
Tel. 01/468-3867

http://www.autizam.org/

Korisna literatura:

• Reardin, Kathleen “Gdje se misli susreću” alineja 1998.
• Stanley I. Greenspan “Dijete s posebnim potrebama:poticanje intelektualnog i emocionalnog razvoja” Ostvarenje 2003.
• Bujas Petković, Zorana “Autistični poremećaj” ŠK Zagreb, 1995.
• Bujas Petković, Z., Frey Škrinjar, J. i suradnici. 2010. : Poremećaji autističnog spektra: značajke i edukacijsko-rehabilitacijska podrška. Školska knjiga Zagreb

Izvor:
Udruga defektologa: Edukativno-informativne brošure o djeci s posebnim potrebama pod nazivom „Pružimo podršku i informacije“, prosinac 2010.