Definicija mentalne retardacije/intelektualnih teškoća

Američka asocijacija za mentalnu retardaciju (AAMR) definirala je mentalnu retardaciju kao značajno ograničenje u sveukupnom funkcioniranju pojedinca, koje se javlja prije 18. godine života, a karakterizirano je značajnim ispodprosječnim intelektualnim funkciniranjem koje je istovremeno popraćeno ograničenjima u dvije ili više adaptivnih vještina. Područja adaptivnih vještina su: komunikacija, briga o sebi, stanovanje, socijalne vještine, samousmjeravanje, zdravlje i sigurnost, funkcionalna akademska znanja, slobodno vrijeme i rad.

Ranija klasifikacija grupirala je osobe s intelektualnim teškoćama u četiri kategorije, ovisno  o rezultatima mjerenja IQ: na laku (50-69 IQ), umjerenu (35-49 IQ), težu (20-34 IQ) i tešku (ispod 20 IQ) mentalnu retardaciju. Međutim, u skladu sa suvremenim spoznajama, došlo je do pomaka od shvaćanja mentalne ratardacije kao apsolutne osobine pojedinca ka definiranju stanja koje nastaje u ovisnosti o interakciji  sa socijalnom okolinom. Naglašava se činjenica da među osobama s intelektualnim teškoćama, kao i u ostale populacije, postoje velike individualne razlike. One se međusobno razlikuju po osobinama ličnosti, po razini sposobnosti i opsegu potreba. No, one imaju iste osjećaje i potrebe kao i osobe bez teškoća u razvoju. Vole i ne vole neke stvari, imaju uspone i padove u životu, jake strane i slabosti, nadarenosti i teškoće te različite nazore i stilove života (Bratković i Teodorović, 2005).

 U tom kontekstu, težište shvaćanja i definiranja mentalne retardacije je preusmjereno sa stupnja intelektualnog oštećenja ka razinama podrške koje pojedinac treba da bi uspješno funkcionirao u socijalnoj sredini (podrška u intelektualnom funkcioniranju i adaptivnim vještinama, psihološko–emocionalnom području, tjesno–zdravstvenom području i okolini).

Razine podrške potrebne pojedincu svrstane su u sljedeće kategorije (Luckasson i dr., 1992, prema Bratković i Teodorović, 2005):

• Povremena: daje se “prema potrebi” (nije stalna). Najčešće je kratkotrajna (u situacijama promjene životih okolnosti), a različita je s obzirom na intenzitet;
• Ograničena: intenzitet podrške karakteriziran je konstantnošću u određenom vremenskom razdoblju. Nije sporadična, ali  je vremenski ograničena. Zahtijeva manje stručnog osoblja i jeftinija je od intenzivnijih razina pomoći.
• Opsežna: karakterizirana je redovitošću u određenim situacijama. Nije vemenski ograničena.
• Sveobuhvatna: potrebna je trajno u velikoj mjeri u svim situacijama tijekom čitavog života. Zahtijeva više stručnog kadra i financijskih sredstava od ograničene i opsežne podrške.

Uzroci mentalne retardacije (MKB-10):

• nasljednost (~5%)
• rana oštećenja u embrionalnom razvoju (~30%)
• trudnoća i prenatalni problemi (~10%)
• opće zdravstveno stanje u dojenačkoj dobi (~5%)
• utjecaj okoline (~15-20%)
• nepoznato (~30-40%)

Uzroci prema vremenu nastanka mentalne retardacije:

• prenatalni (od trenutka začeća do poroda)
• perinatalni (tijekom poroda)
• postnatalni (od poroda do 18. godine)

U najvećem broju slučajeva uzroci mentalne retardacije leže u multiplim čimbenicima, te ona nastaje kao rezultat interakcije genskih čimbenika, okruženja, razvojne preosjetljivosti i trauma.

 

GDJE SE OBRATITI ZA POMOĆ:

Centar za odgoj i obrazovanje „Ivan Štark“
Drinska 12 b, Tel. 031/274-811
http://centar-istark-os.skole.hr/

Društvo za pomoć mentalno retardiranim osobama
Solarski trg 2, Osijek, Tel. 031/283-999
http://www.drustvomro.hr/

Centar za predškolski odgoj
Vijenac Ivana Meštrovića 7, Tel. 031/204-705

Udruga defektologa Osijek
Drinska 12 b, Tel. 031/274-811

 

Govorno-jezične osobitosti djece s intelektualnim teškoćama

Govor djece s intelektualnim teškoćama slijedi razvojne stupnjeve urednog govorno-jezičnog razvoja, uz sporiji tempo i niz osobitosti:

 

• kasnije progovaranje
• poremećaji izgovora (kao posljedica građe ili pokretljivosti artikulacijskih organa)
• kraći govorno-jezični iskaz
• agramatičnost
• oskudniji rječnik i otežano razumijevanje

 

Ove poteškoće čestu su praćene senzornim, motoričkim i spoznajnim odstupanjima koje su posljedica utjecajnih teškoća (autizam, ADHD, cerebralna paraliza, Sy Down, gluhoća, sljepoća...).

Kod djece s intelektualnim teškoćama govorno jezični razvoj može biti: usporen, zaostao, nedovoljno razvijen govor ili alaličan – nerazvijen govor.

Logopedija je znanost koja se bavi prevencijom, otkrivanjem, dijagnosticiranjem i tretmanom poremećaja humane komunikacije pod kojom se podrazumijevaju svi oni procesi i funkcije koji su povezani s produkcijom govora, te s percepcijom i produkcijom oralnoga i pisanoga jezika, kao i oblicima neverbalne komunikacije.

 Logoterapija se odvija u ozračju igre i u prirodnim situacijama, imitacijom, uporabom konkreta, didaktičkog materijala, ali i specifičnom logopedskom aparaturom.

 

Korisne adrese:

Poliklinika za rehabilitaciju slušanja i govora SUVAG, J.J. Strossmayera 6, Osijek
Tel. 031/283-783
http://www.poliklinika-suvag.hr/

KBC Osijek
J. Hutlera 4, Osijek
Tel. 031/512-373

Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
Centar za rehabilitaciju
Logopedski kabinet
Kabinet za ranu komunikaciju
Znanstveno-učilišni kampus
Borongajska cesta 83f, Zagreb
Tel. 01/245-7560
http://www.centar.erf.unizg.hr/index.php/hr/

COO „Ivan Štark“
Udruga defektologa Osijek
Drinska 12 b, Osijek
Tel. 031/274-811

Izvor:

• Udruga defektologa: Edukativno-informativne brošure o djeci s posebnim potrebama pod nazivom „Pružimo podršku i informacije“, prosinac 2010.
• Bratković, D., Teodorović, B. (2005): Značajke odraslih osoba s intelektualnim teškoćama. U: Bratković, D. (Ur.): Zapošljavanje uzpodršku, str. 19-22. Matra projekt, Udruga za promicanje inkluzije, Zagreb.