Pomoćnici u nastavi danas predstavljaju jednu od ključnih komponenti inkluzivnog modela školovanja u redovnim školama i zauzimaju važno mjesto u razredu. Krajnji cilj uvođenja pomoćnika u nastavi jest učenikovo osamostaljivanje i ostvarivanje njegovog maksimalnog potencijala.

Kako bi rad pomoćnika u nastavi bio kvalitetan i svrhovit važno je točno definirati količinu podrške koju pomoćnik u nastavi treba pružati pojedinom učeniku s teškoćama i postupke koje pomoćnik treba provodi za vrijeme nastave. Ulaskom nove osobe u razred mijenja se dinamika razreda. Nekim je učenicima i učiteljima potreban duži period prilagodbe na novu situaciju, a ponekad se može javiti i otpor.

Važno je znati koja su točno očekivanja učitelja, stručne službe, roditelja i učenika od pomoćnika u nastavi i obratno. Škola je mjesto gdje su riječi glavni pokretači događanja. Zato je naročito važno kako se u školi riječi koriste, posebice u uspostavljanju međudjelovanja i komunikacije između navedenih dionika uz pomoć verbalnih i neverbalnih signala. Kada ne postoji dobra komunikacija može doći do nesporazuma i javljanja frustracija što otežava rad samog pomoćnika u nastavi.